Opće poznata je činjenica da su u Hrvatskoj za vrijeme okupacije gotovo u potpunosti srušeni i devastirani svi stambeni ( kuće ) i gospodarski objekti protjeranih stanovnika, uglavnom Hrvata. Također je neosporna činjenica, da prema odredbama Zakona o obnovi, na obnovu su imali pravo samo oni građani koji su prije progonstva ( okupacije ) imali prebivalište u tim kućama, dakle živjeli u tim kućama. Također je poznata činjenica, da su mnogi vlasnici tih objekata za vrijeme progonstva preminuli. U tom slučaju iako su im djeca živa, ali nisu prebivala na toj adresi, nemaju pravo na obnovu. Činjenica je da na bivšim okupiranim područjima, sve nekretnine koje su bile u vlasništvu Hrvata, a koje su nasljeđene kao djedovina ili očevina, a mogu biti i vikend kuće – nisu obnovljene. Vlasnici tih kuća, gospodarskih objekata i zemlje ne mogu obrađivati svoju zemlju, nemaju gdje doći niti se istim gazdinstvom, kućom ili vikendicom služiti. I to sve ne svojom krivnjom. I tako je već punih dvadeset godina. U isto vrijeme, pitamo zašto se bez provjere svim odbjeglim stanovnicima nakon Oluje obnavljaju kuće?! Nemamo ništa protiv da se ljudi vrate u svoje domove, ali tražimo da se prije svega obnovi ono što je prije okupacije bilo naše i korišteno u potpunosti . Naše su nekretnine, vinograde, voćnjake , namještaj …jednom rječju sve naše uspomene , uništili i pokrali. Poznato je da su kompletne objekte čak i preselili. Danas ti isti okupatori imaju status povratnika. Iz tog razloga, pokrećemo inicijativu za Izmjenu i dopune Zakona o obnovi i tražimo da se u cijelosti obnove naše nekretnine.
Marija Dujić
